Decki ne placu film - tenmideave

Queerologija

IGOR VORI: Želio bih napokon zaplakati — Zamalo sam zaplakao kad smo u siječnju, na Europskom prvenstvu u Norveškoj, ušli u finale. Episode 145, this card was stolen by Dartz's gang.

Jer, ako žene plaču, zašto ne bi i veliki dečki… BLAŽENKO LACKOVIĆ: I ja sam samo čovjek — Muškarci su emotivni, no to nerado pokazuju. À ne pas manquer! Film streaming 1 un nouveau de qualité!

Dečki nikad ne plaču (1999) - Chloe Sevigny, mlada glumica koja je nakon svojeg maloljetnog debija u kontroverznim KLINCIMA Larryja Clarka postala zastitnim znakom nezavisnog filma, takodjer je dobro obavila posao, iako je najsarmantnija od svih Alicia Goranson u ulozi Candace, prostodusne, ali plemenite seljancice koja je bila prisiljena prerano odrasti. A kad sam četiri godine kasnije u Torinu osvojio olimpijsko srebro, potekle su mi suze radosnice.

Kako je cijela nacija priželjkivala pobjedu Bilić Boysa, poraz hrvatske nogometne reprezentacije u utakmici s Turskom prošlog petka mnoge je zaprepastio. Ne samo zato što su naši dečki ispali iz daljnjih natjecanja na Europskom prvenstvu, nego i zbog suza koje su se u potocima slijevale niz lica nogometaša. Tako je nogomet, najvažnija sporedna stvar na svijetu, nakon što je Hrvate ujedinio u zdušnom navijanju, preko noći ih podijelio u razmišljanjima: Smiju li veliki dečki pokazati suze?. Je li Vedran Ćorluka, inače na glasu kao veliki emotivac i romantičar, baš morao plakati kao malo dijete, zašto se optimist i veseljak Darijo Srna previjao u suzama na nogometnom travnjaku, zbog čega je izbornik Slaven Bilić, i sam neutješan, grlio uplakanog Ivicu Olića…? Ta su pitanja postavljali pripadnici jačeg spola, koji smatraju da nije muški plakati u javnosti i na taj način pokazati slabost, dok oni senzibilniji — koji se ne srame pokazati emocije — u suzama ne vide ništa sporno. Takvi su — ako je suditi prema izjavama sportaša, pjevača, glumaca i TV zvijezda — ipak u većini. Jer, ako žene plaču, zašto ne bi i veliki dečki… BLAŽENKO LACKOVIĆ: I ja sam samo čovjek — Muškarci su emotivni, no to nerado pokazuju. Ipak, bilo je situacija u kojima sam zaplakao, iako je to češće bilo od sreće nego zbog tuge: takvi trenuci za mene su vrlo intimni i stoga ih dijelim samo s najbližima. A suze koje navru kad izgubite važnu utakmicu nisu znak slabosti, nego pokazuju da ste samo čovjek te da katkad nije dovoljno dati sve od sebe kako biste ostvarili ono što silno želite. I meni se to dogodilo u travnju, u polufinalu Lige prvaka, kad je moj klub izgubio… Igrali smo u Kielu, gradu na sjeveru Njemačke, čiji su nas rukometaši nadvladali. Srećom, to nitko nije primijetio — kaže Blaženko Lacković 28 , hrvatski rukometni reprezentativac i igrač njemačkog kluba Flensburg-Handewitt. ALEKSANDAR STANKOVIĆ: Orošene oči skrivam od drugih — Najviše me pogađaju ljudske tragedije, a plačem kad mi umre bliska i draga osoba. Taj film s Meg Ryan i Billyjem Crystalom drag mi je zbog vjere u ljubav, lagane patetike i sretnog završetka. A kako je poruka da za pravu ljubav ne postoje prepreke, kraj filma dočekam s knedlom u grlu i pokojom suzom na obrazu. A o osjećajima mogu pričati bez ustezanja. Što se tiče suza radosnica, nikad ih nisam pustio, ali to će se možda promijeniti ako dobijem na lotu — kaže Aleksandar Stanković 38 , urednik i voditelj TV emisije Nedjeljom u dva. IGOR VORI: Želio bih napokon zaplakati — Zamalo sam zaplakao kad smo u siječnju, na Europskom prvenstvu u Norveškoj, ušli u finale. Smatram da suze nisu nikakva sramota za muškarce, ali ja jednostavno nisam takav tip. No, volio bih da se na Olimpijskim igrama — zbog kojih je rukometna reprezentacija bila na napornim pripremama u Delnicama — dogodi to da napokon i ja zaplačem od sreće. Po mogućnosti, s olimpijskom medaljom oko vrata — priželjkuje Igor Vori 28 , rukometni reprezentativac i igrač Croatia Osiguranja Zagreb. STIPE DRVIŠ: Ljubavna bol među svoja četiri zida — Kad mi je prije tri godine poginuo prijatelj, plakao sam kao malo dijete. Jer, gubitak drage osobe za mene je nešto nenadoknadivo. No, pjesme i filmovi me ne mogu ganuti, a kamoli dovesti do suza. Jednostavno, nisam takav tip. Inače, reagiram instinktivno i vrlo sam spontan, pa kad bi mi došlo da zaplačem, ne bih skrivao suze. Tako je bilo i prije pet godina kad sam izgubio važan meč u Australiji: toliko mi je bilo teško da jednostavno nisam mogao suspregnuti suze. Ne vidim zašto bi se čovjek sramio svojih emocija i glumatao pred drugima da ga neke stvari ne pogađaju, ali moram priznati da se ipak nikad ne bih rasplakao pred djevojkom. Ljubavnu bol bih skrivao, zavukao se među svoja četiri zida i isplakao da me nitko ne vidi — tvrdi bivši boksački prvak Stipe Drviš 34. NIKŠA KUŠELJ: Petar Pan i uspomene na djetinjstvo — Glumcima barem nije problem zaplakati: oni ridaju u kazališnim predstavama, pred filmskim ili televizijskim kamerama… No, stvarni plač je nešto drugo i smatram da se u teškim životnim situacijama treba pošteno isplakati i tako si olakšati dušu. Podsjetio me na djetinjstvo u mom Cavtatu, na dječačke snove, slobodu i bezbrižnost, pa su mi se valjda sve te emocije uskovitlale i izmamile suze. U ranijoj mladosti sam tugovao zbog nekih ljubavnih drama, ali nije bilo pretjerano suza. MIHO BOŠKOVIĆ: Smiješno je da muškarci plaču zbog ljubavi — To što se desilo našim nogometašima velika je sportska tragedija, a ja kao sportaš vrlo dobro mogu razumjeti njihove suze. Slično smo se osjećali i mi kad smo na Svjetskom prvenstvu u Montrealu 2005. Bili smo ljuti na cijeli svijet, a bilo je i suza. Srećom, već sutradan smo se okrenuli novim ciljevima. Muškarci definitivno plaču manje od žena, ali postoje situacije u kojima je teško suzdržati se. Teško mi je sjetiti se kad sam posljednji put zaplakao jer nisam baš neki cmizdravac. Možda je to bilo još u pubertetu, kad sam ozlijedio ruku i od ljute boli suze su mi same potekle… Iako mi muške suze nisu tabu, smiješno mi je kada muškarci plaču zbog ljubavi — kaže Miho Bošković 24 , najbolji europski vaterpolist i napadač hrvatske vaterpolske reprezentacije. DAVOR GOBAC: Radosnice zbog dobrog honorara — Još sam davne 1994. I to je živa istina. Uvijek me rasplače tužan film, a supruga Deana, koja je vrlo čvrsta u takvim situacijama, dodaje mi papirnate rupčiće. Po tome sam netipičan frajer. No, moram priznati da uvijek pustim suzu radosnicu kad mi na žiroračun sjedne poveća svota. Rasplakao sam se kao kišna godina u lipnju 2001. Uz Ramonese sam odrastao, a njihov pjevač bio mi je idol, važan dio moje mladosti. Bilo mi je teško kad je otišao — tvrdi Davor Gobac 44 , frontmen grupe Psihomodo pop. ZDRAVKO TOMŠIĆ: Uz luk se lijepo plače — Mnogi mi govore da djelujem hladnokrvno i da se po mojem izrazu lica ne može ni naslutiti što osjećam. No, nisam baš tako cool kao što izgledam. I meni se, naime, zna dogoditi da zaplačem. Primjerice, i danas — nakon petnaest godina provedenih u kuhinji — pustim suzu dok sjeckam luk. Plakao sam prije tri godine odlazeći iz kastavskog restorana Kukuriku, u kojem sam pokrenuo trend slow fooda u Hrvatskoj. Nekoliko puta sam zaplakao u Domovinskom ratu, u kojem sam se borio na ličkom ratištu. Ipak, ne plačem pred svjedocima, ali ne zato što se bojim pokazati svoju slabost, nego stoga što je to za mene vrlo intiman trenutak, kad želim biti sam sa sobom — priznaje Zdravko Tomšić 38 , chef restorana u hotelu Lovranska Draga. IVICA KOSTELIĆ: Kad navale osjećaji — Ja plačem i kad osvajam medalje i kada mi za dlaku izmaknu. Tako sam plakao kao kišna godina kad sam na Olimpijadi u Salt Lake Cityju 2002. A kad sam četiri godine kasnije u Torinu osvojio olimpijsko srebro, potekle su mi suze radosnice. To je sasvim u redu jer sportaši su emocionalno vezani za svoje napore. Posljednji put plakao sam u travnju, kad mi je poginuo prijatelj, ali nije sramota ako dečki plaču i u naizgled lakšim situacijama. Pa i za ženom, normalno. Moj otac je još veći emotivac od mene, a oči mu najčešće zasuze kad ga sustignu sjećanja — priznaje Ivica Kostelić 28 , najbolji hrvatski skijaš. Marijana Marinović, Silvija Glavić Stocca i Tanja Vučičević.

Film Trailer: Khibula
Priručnik je nastao kao rezultat višegodišnjeg rada na području poticanja razvoja emocionalne inteligencije kod djece predškolske dobi. Bosanskohercegovački reditelj Alen Drljević na Internacionalnom filmskom festivalu Karlovy Vary za svoj dugometražni igrani prvijenac Muškarci ne plaču osvojio je nagradu Cine Europa i Specijalnu nagradu žirija. Druženje se prije filma pretapalo u sami film, a tema iz filma u druženje i svi se sa radošću sjećamo tog vremena. U ranijoj mladosti sam tugovao zbog nekih ljubavnih drama, ali nije bilo pretjerano suza. No neki doista misle da je sramota ako muškarac zaplaèe. I ja sam bio u ratu kao vojnik u Armiji BiH i otišao sam na jednu od tih radionica, prijavio se da učestvujem s idejom da pravimo dokumenatarac. Mnogi likovi su bazirani na stvarnim likovima iz života. Film će biti prikazan na festivalu u Herceg Novom, kao i na 23. Očito da imamo dobre autore i glumce, a ustvari se snima vrlo malo, jedan do dva filma godišnje, što je smiješno u odnosu na susjedne zemlje. No, moram priznati da uvijek pustim suzu radosnicu kad mi na žiroračun sjedne poveća svota.